Povijest maslinarstva na području Murtera i Betine
Liburnijsko maslinovo ulje

RIMSKA KARTA NORRICUMA, PANNONIE, HISTRIE, LIBVRNIE I DALMATIE (ILIRIKA), TE ITALIE

MARCUS GAVIUS APICIUS, RIMSKI GURMAN I LJUBITELJ LUKSUZA 25.G. PRIJE KRISTA – 37.G. POSLIJE KRISTA

DO RE COQINARIA
Najstarija poznata rimska kuharica (knjiga recepata) „Do re coquinaria“ („Umjetnost kuhanja“), poznata kao Apicius, nazvana po Marcusu Gaviusu Apiciusu rimskom gurmanu i ljubitelju luksuza, koji je živio u vrijeme vladanja cara Tiberija (14. -37.g) čitateljima daje uvid o tome kakvu hranu su jeli najbogatiji Rimljani, te kako su je pripremali. U najstarijoj rimskoj kuharici doznajemo da najbolje maslinovo ulje dolazi iz Liburnije, današnje Hrvatske, (Sjeverna Dalmacija, Kvarner), odnosno upravo sa područja nekadašnjih liburnskih gradova, među njima i Collentuma, današnjeg Murtera. Collentum je bio jedan od dva glavna pomorska središta južnog liburnskog primorja.
U 1. stoljeću poslije Krista kada je napisana “Do re coquinaria” , Plinije Stariji u Liburnsku otočnu skupinu ( Liburnicae) svrstava samo arhipelag Šibenika i Zadra, Collentum (Murter), Gisu (Pag), Sisu (Sestrunj), Scardagissa (Škarda), Lissa (Ugljan i Pašman), otočne skupine Celadussae (Dugi Otok), Crateae i još nekoliko manjih. Glavni grad Liburnije bio je Scardona (Skradin). Tu možemo pretpostaviti da je upravo na ovim otocima proizvodnja maslinova ulja u rimsko doba bila u punom zamahu, te da je maslinovo ulje sa ovog područja drevne Liburnije bilo u to vrijeme cijenjeno kao najbolje, bolje od španjolskih, grčkih i talijanskih ulja, što potvrđuje Apicius.

NA RIMSKOJ KARTI DREVNE LIBURNIJE PRIKAZAN JE OTOK POD NAZIVOM SCARDONA INSULA (SKRADINSKI OTOK) – SA GRADOVIMA ARBA (RAB) I COLLENTUM (MURTER), ŠTO MOŽEMO PRETPOSTAVITI DA SU GRADOVI, ODNOSNO SADAŠNJI OTOCI RAB I MURTER BILI POD IZRAVNOM UPRAVOM GLAVNOG GRADA LIBURNIJE – SCARDONE (SKRADINA)
Rimljani su radije kuhali i pekli meso (ovakva priprema simbolizirala je profinjenost, kulturu i bogatstvo), pečenje, dim i masnoće su bili rezervirani za bogove. Sirova hrana se smatrala hranom barbara i siromaha. Rimljani su imali ukus za bogatu i dobro kuhanu hranu; koristili su slatke i kisele umake od meda, voća, octa, garuma (nuoc mam), začinjeno bilje (kumin, rue, korijander, menta, origano) i začine. Često su jeli mesne okruglice uz glazirane umake, što je bilo praktično jer su jeli u ležećem položaju. Uobičajeni začini bili su paprika, đumbir, asafoetida, spikenard, šafran i kardamon. Koristili su isključivo maslinovo ulje u kuhanju. Recepti navode isključivo maslinovo ulje, bilo čisto ulje (oleo puro) ili djevičansko ulje (olei floris). Rimljani su odredili mjesta podrijetla za maslinovo ulje. Najkvalitetnija i najskuplja maslinova ulja zovu se oleum viride (prvo zeleno ulje). Za Apiciusa najbolje maslinovo ulje dolazi iz Liburnije (suvremena Hrvatska). U jednom receptu sugerira da Liburnija proizvodi cijenjeno maslinovo ulje već prije poznato, te daje recept za poboljšanje jednostavnog maslinovog ulja iz Španjolske koje naziva neuljudnim.
Dalmacija – maslinarska velesila
Povijest ne bilježi kada je u južnoj Hrvatskoj zasađena prva maslina, ali najvjerojatnije su je prenijeli još prije rođenja Isusa Krista iz Mezopotamije. Jedan od prvih zakona Mletačke Republike bio je onaj o prisilnoj sadnji masline. Pokazao se dobar i „dalekovidan“ jer je upornim radom tijekom četiri stoljeća Dalmacija postala maslinarska velesila, a maslina jedan od stupova opstanka našeg čovjeka na otocima i kršu. Mletački veleposlanik u Carigradu Marino Cavalli u svom putopisu 1557.godine spominje otok Murter: „ Murter rađa velikom količinom najizvrsnijeg vina i ulja“. Pretpostavlja se da je za vrijeme rimljana na mjestu drevnog Collentuma postojalo postrojenje za proizvodnju maslinova ulja. U razdoblju od 16. do 18. stoljeća u Murteru je postojalo više mlinova za masline, poznato je da je bio jedan na Hramini, a drugi na Čigrađi. U Betini je 1897. g. puk sagradio kuću u kojoj je bio parni mlin.

ČIGRAĐA – OSTACI POSTOJENJA ZA PROIZVODNJU MASLINOVA ULJA
Dugo je vremena, sve do propasti vinove loze krajem 19. stoljeća, vino bilo glavni proizvod murterskog i betinskog težaka. Do kraja 19. stoljeća najveći dio obradiva zemljišta na murtersko-betinskom području činili su vinogradi s maslinama. 1841.godine katastarska općina Murter-Betina imala je 529 hektara vinograda, od čega 419 hektara miješanih sa maslinama i 110 hektara čistih vinograda. Na samom početku 20. stoljeća pojavila se filoksera koja je zarazila i uništila veći dio murtersko-betinskih vinograda, od tada se cjelokupni narod ova dva mjesta intenzivno bavi uzgojem maslina. Potrošnja maslinova ulja vrlo je važna radi ishrane domaćeg pučanstva, a ubrzo proizvodnja maslinova ulja postaje vrlo važna gospodarska grana. U Murteru i Betini dolazi do privatnih inicijativa za gradnju uljare i za udruživanje u zadruge. Murterini i Betinjani su baštinili maslinarsku tradiciju, uspjeli su razviti sposobnost upijanja suvremenih gospodarskih trendova, izraslu iz „čitaoničarskog“ kruga. Tako su u Murteru učeniji domaći ljudi, naročito Špiro Markov, Joso Šikić i župnik don Niko Plančić, te mjesni učitelj pažljivo pratili što se događa u pokrajinskom gospodarstvu.

STARI MLIN U BETINI
Prvi koraci Uljarske zadruge

TISAK ZA ULJE
Inicijativni odbor za osnivanje Zadruge u početku je djelovao kao svojevrsna udruga, pod imenom Uljarski odbor iz Murtera, i koja je već 1908.g. započela s „probnom“ proizvodnjom finog ulja.Pitanje osnivanja uljarskih zadruga u Murteru i Betini bilo je na dnevnom redu Dalmatinskog sabora u listopadu 1909.g. Naime, zastupnik Drinković je na početku sjednice nadležnima iznio upit o „uljarskim zadrugama u Murteru i Betini“, na što mu je potpredsjednik Namjestništva Tončić odgovorio „da će nastojati ovim zadrugama, kad se ustanove, izposlovati primjerene pripomoći iz državnih sredstava“. Dok se pripremala sva potrebna papirologija za osnivanje Zadruge, Uljarski odbor je sudjelovao na kušnjama finih maslinovih ulja, pa je tako na natjecanju u Splitu, 31.3.1910. godine, dobio četvrtu od ukupno 10 nagrada, iza prvog trojca, Uljarske zadruge u Banju, Jerka Hranuellija iz Postira i Jakova Martinovića iz Kukljice.

DIO KAT. MAPE IZ 1825.G. S PRIKAZOM ZEMLJIŠNE ČESTICE BR. 2545 NA KOJOJ JE ZADRUGA 1910.G. SAGRADILA ULJARU.POVRŠINA ČESTICE IZNOSILA JE 5 583 M2 I BILA JE ZASAĐENA VINOVOM LOZOM
Zadruga je utemeljena na osnivačkoj skupštini 9. svibnja 1910.godine. Najveće zasluge za osnivanje Zadruge pripadaju njenom prvom predsjedniku, murterskom župniku don Nikoli Plančiću.On je kao čelnik Crkovinarstva i u suglasju s njim, najprije dao u najam, a zatim i prodao Zadruzi crkveno zemljište na Hramini na kojemu su zadrugari podigli uljaru. To je bio početni kapital, na koji se nadostavila obilata državna pripomoć. Fino ulje koje je Zadruga u toj godini proizvela nalazilo se među nekoliko uljnih uzoraka što ih je Uljarski otsjek Zemaljskog gospodarskog vijeća odabrao i otpremio na međunarodnu izložbu maslinovih ulja u Aix en Provance u Francuskoj. To je bilo prvi put da su dalmatinska ulja sudjelovala na takvoj vrsti izložbe, i to s velikim uspjehom. Zbirka ulja Uljarskog otsjeka nagrađena je diplomom zlatne kolajne i jednom srebrnom kolajnom, što je bilo veliko priznanje i potvrda uspjeha.
Najveća uljara u ovom dijelu Europe

ZGRADA ULJARSKE ZADRUGE (sjeverozapad)

ZGRADA ULJARSKE ZADRUGE U MURTERU (jugoistok)
Uljarska zadruga u Murteru, odnosno murterska uljara bila je najveća i najproduktivnija uljara u čitavoj bivšoj Austriji, a poslije Jugoslaviji. Samo su zadruge u Murteru i Pučišćima proizvodile fino ulje, a poslije i zadruge u Velom Ižu, Preku, Povljima i Tučepima. Najviše finog ulja proizvodila je murterska zadruga, do pet vagona godišnje (50 000 kg). Fino ulje sadržavalo je 0,5 do 4 % masne kiseline. Najsavršenije fino ulje uspjelo se je proizvesti u „Uljarskoj zadrugi“ u Murteru. Ono je na izložbi u Aixu u Francuskoj 1909. godine bilo,nagrađeno prvom nagradom. Ovo ulje se proizvodilo iz izabranih zdravih maslina, koje su prerađivane odmah nakon berbe.
Uljarska zadruga u Murteru je imala 13 presa za ulje, nekoliko mlinova za masline i dva mlina za žito. Kapacitet mlinova uljare bio je do 2 vagona maslina dnevno, a njezine prese mogle su preraditi 40 – 50 kvintala finoga ulja u 24 sata.(4000 – 5 000 kg/24 h).
Uljarska zadruga sa sjedištem u Murteru, od 1933. godine obuhvaćala je mjesta: Murter, Betina, Tisno, Pirovac, Jezera, Tribunj, Vrgada, Pakoštane, Drage i Tkon. Svrha zadruge je bila da unaprijedi ekonomsko, socijalno i kulturno stanje svojih zadrugara, njegujući i promičući u prvom redu uljarsku kulturu, pri tome je zadruga prerađivala masline svojih zadrugara praveći obično i fino ulje i konzervirane masline, te usavršavala kvalitetu maslinovog ulja. Također zadruga je mlila žito. Visina svakog poslovnog udjela ustanovljena je na početku osnivanja zadruge u visini od 20 Kruna, ili 200 kg maslina za svaki poslovni udio.

POTVRDNICA ČLANA ULJARSKE ZADRUGE O POSJEDOVANJU POSLOVNOG UDJELA

KNJIŽICA ČLANA ULJARSKE ZADRUGE
Uljarske zadruge u Dalmaciji 1938. godine, redoslijed po broju članova (izvor: Miličić 1938.)

MURTERSKA ULJARA 1938.g.
Uljarska zadruga u Murteru vodila je brigu o zdravlju svojih članova, tako je organizirala liječenje zadrugara na zadružnoj osnovi, članovi su davali stalan godišnji doprinos za liječenje. Zadruga je radila na promociji maslinarstva, kao i na suzbijanju biljnih štetočina, edukaciji o uzgoju maslina, pokazala se kao najaktivniji čimbenik u čitavom kraju, svoje članove je snabdjevala sa živežnim namirnicama, izmjenom maslinovog ulja za živežne namirnice. Po omjeru koji je vrijedio do pred prvi svjetski rat 1914. godine težak proizvođač za 1 kg običnog ulja dobivao je cca 5 kg brašna. Uljarska zadruga je izvozila fino ulje u limenim bačvicama u New York, u manjim i većim količinama. Na Jadranskoj izložbi u Splitu 1925. godine Zadruga je osvojila Počasnu diplomu sa zlatnom kolajnom za maslinovo ulje.

KOLIČINA ULJA KOJU SU ZADRUGE PREDALE ULJARSKOM OTSJEKU TIJEKOM MASLINARSKIH KAMPANJA OD 1909./10. DO 1912./13. U KVINTALIMA
U Murteru je od 1936. godine do Drugog svjetskog rata istodobno postojalo čak pet zadruga: Uljarska, Pčelarska, Kornatska Mljekarska, Ribarska i „Slanica“ – zadruga za gradnju kupališta i promicanje turizma, prije navedenih spominju se još dvije zadruge: Seosko-poljodjelna i Obrtno-potrošna zadruga.

MURTERSKA ULJARA 1938.g.

MURTERSKA ULJARA

MURTERSKA ULJARA

REKLAMNI LETAK IZ DRUGE POLOVICE 30-IH GODINA 20. STOLJEĆA
Posljednje godine Uljarske zadruge u Murteru

ODLUKA O PROVEDBI KONFISKACIJE CJELOKUPNE IMOVINE ULJARSKE ZADRUGE
Uljarska zadruga u Murteru bila je pokretač gospodarskog razvoja otoka Murtera, ali i cijele tadašnje države.(Prvo Austrija pa Jugoslavija). U vrijeme prvog svjetskog rata, odnosno talijanske okupacije (1918. -1921.) uljara nije radila, jer je u njoj bila smještena okupatorska vojska, a inventar i ulje su opljačkali okupatori.Nakon odlaska Talijana uljara je obnovljena 1922.godine i pokrenuta je proizvodnja i prodaja ulja. Zadružni prihodi su ovisili o rodnosti maslina, koja je ovisila i o vremenskim prilikama i štetočinama, cijeni nafte, mazivog ulja itd., tako da se ponekad Zadruga morala zaduživati i plaćati kamate. Zadruga je posjedovala velike količine maslinova ulja u svojim skladištima. Zadružno maslinovo ulje se kroz ratne i poratne godine „rekviriralo“ (uzimalo, ustvari otimalo za vojne potrebe) od talijanske i jugoslavenske vojske. Novom talijanskom okupacijom 1941. godine Zadruga je ponovno opljačkana, Talijani su članovima Zadruge otimali njihovo ulje te oštetili zadružna postrojenja. Nakon kapitulacije Italije Uljarska zadruga u Murteru marljivim radom svojih članova ponovno je započela proizvodnju, ali ne punim kapacitetom.U kolovozu 1945. godine Zadruga je imala 437 članova koji su bili vlasnici 514 poslovnih udjela. Zadruga je zatražila da joj se pomogne kreditom.Vlasti komunističke Jugoslavije su gotovo odobrile kredit, ali 17.11.1945. godine javno tužilaštvo okruga Šibenik šalje dopis Okružnom NO-u Šibenik o sumnji u nemogućnost vraćanja toga kredita koji bi trebala vraćati Zadruga. Zadruga je s tehničke strane bila u relativno dobrom stanju, no borila se s financijskim teškoćama, za što su velikim djelom bile odgovorne Jugoslavenske vojne vlasti koje su joj dugovale ne mali iznos za isporučeno ulje (za 250 000 l). Zadruga je tražila od Jugoslavenske vojne vlasti da plati isporučene količine maslinova ulja, na što su dobili negativan odgovor. Tendencija Partije je bila da svoje ljude postavi na ključna mjesta Uljarske zadruge. To nije išlo bez otpora.Partijski rukovodioci zaključili su: „da su u Uljarskoj zadruzi većinom stari elementi i neophodno bi bilo potrebno izmjeniti dva tri druga“. Krajem 1947. godine prema zapisniku sa sastanka murterske partijske jedinice „raspoloženje naroda“ (općenito i u odnosu na Partiju) i dalje je bilo loše, i to zbog otkupa ulja i nedostatka hrane. K tomu narod je masovno hrlio u crkvu, što vlastima nikako nije bilo po volji. Odnos vlasti komunističke Jugoslavije nije pokazivao iskreni interes za opstanak Uljarske zadruge, već naprotiv 30.1.1948. godine javno tužilaštvo okruga Šibenik donosi prijedlog kojim se predlaže zapljena (konfiskacija) nad svom pokretnom imovinom, koja se nalazi u zapečačenom skladištu Uljarske zadruge u Murteru,a koji završava poznatim izričajem (pozdravom i prijetnjom) „Smrt fašizmu Sloboda narodu“, te već sutradan 31.1.1948.godine Kotarski sud u Tisnom donosi odluku o izvršenju konfiskacije, odnosno zaplijene cjelokupne pokretne imovine koja se nalazi u zapečačenom skladištu Uljarske zadruge u Murteru te se imenuje privremeni upravitelj i sudski izaslanik kome se naređuje da izvrši „tačan“, detaljan i iscrpan popis konfiscirane imovine Uljarske zadruge u Murteru. Prema zapisniku sačinjenom dva dana kasnije 2.2.1948.g. zaplijenjena količina maslinova ulja bila je 53 561,76 kg. To ulje po današnjim cijenama vrijedilo bi barem 2 500 000 kuna, bez kamata. Nakon otimačine ulja, tijekom 1948.g. oteta je i Uljarska zadruga, odnosno zgrada zadruge. Svi postupci su obavljeni po nalogu šibenskog Javnog tužilaštva, a u svrhu „krivične istrage“ koja je dovela i do zatvaranja nekih članova Zadrugine uprave.Nije poznat točan razlog pokretanja istražnog postupka, no može se pretpostaviti da je bila riječ o izigravanju otkupa odnosno prikrivanju stvarne količine proizvedenog ulja. Uljarska zadruga u Murteru je zapravo tada prestala postojati.

ZGRADA ULJARSKE ZADRUGE U MURTERU, 2017.g.
Pokušaj povrata oduzete imovine Uljarske zadruge u samostalnoj Hrvatskoj
Stvaranjem Hrvatske države, stekli su se uvjeti za povrat otete (konfiscirane) imovine od strane jugoslavenske komunističke vlasti. U Murteru se osniva“ Udruga nasljednika udjeličara Uljarske zadruge u Murteru“ u koju se učlanjuje većina nasljednika udjeličara „stare“ Zadruge. Kako je Murter postao sjedište vlastite općine, Udruga nasljednika udjeličara Uljarske zadruge je 2009.godine uputila poziv svima da podupru nastojanja i pravne postupke kako bi zgrada zadruge ostala vlasništvom nasljednika starih osnivača i služila na korist Murteru, tako i vodstvu Općine. Većina nasljednika je dala svoju potporu međutim, ne i vodstvo vlastite Općine. Općinska vlast na čelu sa načelnikom nije stala iza nasljednika udjeličara Uljarske zadruge, već su pobijali pravo nasljednika koji su tražili povrat oduzete imovine, te su prihvatili stav da zgradu treba otkupiti, a ne tražiti povrat oduzete imovine.

PROGLAS UDRUGE NASLJEDNIKA UDJELIČARA ULJARSKE ZADRUGE U MURTERU

PROGLAS UDRUGE NASLJEDNIKA UDJELIČARA ULJARSKE ZADRUGE U MURTERU II.