NAJSTARIJE NASELJE SRIMAČ, DANAS STARI MURTER, U POZADINI BETINA (FOTO:5.8.1917.g.)
Teško je sa sigurnošću utvrditi kada Hrvati prvi put stupaju na otok (današnji Murter).Prvi je pisani spomen iz 1285. Kada zadarski biskup Preander povlači svoju priznanicu Šibenčanima nad dvama otocima super duobus insulis Srimaz scilicet Zuri. Srimač se kao ime za otok navodi još nekoliko puta u 14. stoljeću: 1322. …Confirmacio privilegiorum (…) inde ad Guadazerad, Coscam locuarum, Ostrizam in Srimaz, Zure, Plancam; 1324. godine ….quod ipsi Sibinicensis in possessionem insularum Srimicz, Zirie et Jarte restituantur et ponantur infra spatium unam mensis postquam requisitum fuerit; Iz spisa šibenskog bilježnika Slavogosta još dvaput doznajemo da je Srimač otok: 1. 4.1386. Vulch, filius Pribislaui Sisgore de Srimac… recipisse a Iohanne Radovicui libras sexdecim pro una vineam… sitam in dicta insula in loco vocato Slanica, a petnaest dana kasnije ….Pribislaus, prenomine Sisgora de insula Srimac. Budući da naselje u tom razdoblju već postoji, iako se oni izrijekom ne spominje u navedenim ispravama, gotovo je sigurno da ono nosi isto ime kao i otok. Od toga dana pa sve do konca 18.stoljeća u glagoljskim maticama,( lašima ventarijima..) ime Srimač redovito se odnosi na današnje naselje Murter. Domaći stanovnici, odnosno Hrvati svoje su mjesto redovito zvali Srimač, što je dokazano mnogim oporukama, dok su Mletci na svojim pomorskim kartama redovito upisivali Morter, za otok i za naselje. Na kraju su i domaći stanovnici prihvatili strani naziv Murter, kakav je i danas. (Vladimir Skračić , MG br.2)
O naseljavanju otoka
Ulica Get, Stari Murter
Ugovorom iz 1396. godine Šibenska komuna dodijelila otok Murter Pavlu Pareviću. Uz dozvolu Šibenske komune svatko se može nastaniti na otoku uz uvjet prihvaćanja svih kolonatskih obaveza: od žitarica 1/3, a od vina 1/5 morala se davati gospodaru. Svaki seljak je godišnje morao dati 2 kvarta žita, 1 kozlića i 2 kokoše. Na odredbe ovog i sličnih ugovora seljaci su se često pozivali, čak i stoljećima kasnije, da bi zaštitili svoja prava koja su u praksi nerijetko bila izložena samovolji zemljišnih gospodara. (Kristijan Juran , MG br.2)
